Dan 3: Otpor filma, slojevi gledanja i digitalno-analogno primirje

Ako se na kraju radnog tjedna držite za glavu, pljuskate se da bi vratili boju u obraze i pitate se koji vam se đavli kače za vrat i tako lakomo srču dragocjenu kreativnu energiju, onda ste u istoj gabuli kao naslovni junak filmski trans-rodnog ostvarenja Izgubljeni snovi Naokija Hayakawe, od kojeg naslov posuđuje današnji blok programa Žiri predstavlja (Kino SC, 16:00). 

Meštar ceremonije je Mads Mikkelsen, filmski selektor CPH:DOX-a, naslovi koje predstavlja mahom su recentne danske produkcije (uz iznimku gore spomenutog, koji je norveško-japanski), a ameliorativne teze o simbiozi prirode i društva, analognog i digitalnog uljuljkat će nas u mrežu sigurnosti prije nego nam izmaknu stolicu pod dupetom i prozovu nas za naivno vjerovanje da nam film ima išta za reći i pokazati, osim teksture materijala od kojega je sačinjen.

Nakon što panično optrčimo krug oko Studentskog centra vračamo se natrag i pentramo se, mjerimo i rušimo Skale (program Konkurencija #4, 18:00). Naš omiljeni tamničar Peter Burr gnjuri nas u „narativnu stereoskopsku kupelj“, predatorski živi organizam koji se hrani našom patologijom, golica maštu i vječito nas vrača na početak (Jezik obrazaca). Prepuštamo se nijemoj ventrilokviji i propadamo u bezgranično carstvo sjenki (Stroj za sjene). Prolazimo kroz život učeći se gledati u slojevima i nositi se s nemogućnostima jezika (Skoro ništa: i dalje noć). Osamljene nežive prilike lutaju nepoznatim živim krajolicima u potrazi za nekim izvjesnijim teritorijima, identitetima i spoznajama (Mirotvorac, Što se događa planini). Suradnjom analognih prilika i digitalnog trackinga tijela se reproduciraju i razlažu na spektre (Ciklus hodanja). Multiekranske kompozicije ocrtavaju teksturu raspada i trančiraju nastali kaos na male, u tančine razrađene cjeline (upCycles).

Vrti nam se u glavi – jasno nam je da do spoznaje ne možemo doći bez da stanemo dekonstruirati sam proces potrage za spoznajom, ali dokle se to sve može umnažati bez da postane samo nered? Okrećemo se Kartama (program Konkurencija #5, 20:00), neka nam otkrivaju nove stvari tamo gdje ih sami ne bi ni znali ići tražiti. Arhitekti virtualnih svjetova vode nas kroz simulaciju poprišta povijesnih trauma koji se otimaju konceptu zbiljskog i popikavaju se o vlastite opsesije, potencijale i ograničenja (Drugi planet). Anonimni tuđinac oboružan komadom zelene tkanine manipulira i distorzira našu percepciju prostora na ulicama Brazila (Gringo iza zelenog platna). Krajolici se sudaraju, horizonti plešu, a klisure se šire u frenetični mehanički space-lapse kolaž (Ravnine meridijana).

Zabrazdivši u širinu, današnju priču skončavamo posljednjim u nizu ovogodišnjih performansa Proširenog filma. Kanadski vizualni umjetnik, član jednog od najznamenitijih post-rock sastava u povijesti te nesretne glazbene odrednice, Karl Lemieux i švedski umjetnik zvuka BJ Nilsen čekaju nas u Francuskom paviljonu  u 22:00 sata i pale svoju konstrukciju od dvanaest 16-milimetarskih projektora kako bi nas uronili u svoju apstraktnu viziju stvarnog krajolika koji je od megalomanskog građevinskog projekta procurio u zonu kolektivnog nesvjesnog. Veličanstvena mobilizacija zvukova i prizora kineske pokrajine Yujiapu daje glas nijemim avetima grandioznih ljudskih stremljenja i podsjeća nas na još jedan izgubljeni san – testament činjenici da određeni snovi bolje funkcioniraju kao umjetničke kreacije nego konkretni društveno-politički procesi.