Forever…Forever

Tijekom razdoblja od 22 mjeseca Johann Lurf je usmjeravao pogled posebno razvijene 65-milimetarske kamere na jedan dio svijeta: rezervat Ottenstein. Ono što počne kao tiho promatranje prirode postupno se pretvara u monumentalnu sliku kozmičkog pokreta. Isprva se jezero čini poznatim – mjesto između neba i vode. No kako se ekspozicija produljava, dimenzije se mijenjaju: zvijezde počinju iscrtavati tanke linije, sunce opisuje blistave lukove, mjesec ostavlja meke, gotovo kaligrafske dijagonale. Površina vode postaje savršeno zrcalo koje presavija nebo i krajolik simetrično jedno u drugo – iznad i ispod, svjetlo i tama, postanak i nestanak. (...) Film koji ne pripovijeda, već otkriva kako se prepleću nebo i vrijeme – sklad svijeta koji se naposljetku razvija neočekivano silovito. (Martin Reinhart)