23. 9. 2025. – 9. 11. 2025.
Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu
Iako odnos između muzeja i kina nije sasvim očit, možemo započeti s opažanjem da su kao institucije vizualnog znanja povezane fenomenom kulturnog kretanja koji utječe na naš doživljaj površine svijeta. Giuliana Bruno, Surface
U vremenu disperzirane pozornosti, potaknute dominacijom ekrana i vizualnih podražaja, rasprava o ulozi filmskog dispozitiva može se tumačiti kao anakron pokušaj interpretiranja polusvjesne stvarnosti u koju smo odavno zakoračili ili pak kao zazivanje vremena u kojem je kinematograf imao višeznačnu ulogu. Pritom, sveobuhvatna digitalizacija već desetljećima doprinosi ne samo stvaranju novih mehanizama cirkuliranja pokretnih i nepokretnih slika, već i načina kako ih doživljavamo. Umnožavanjem različitih mogućnosti proizvodnje slika te izlaganjem gledatelja euforiji vizualnog[1], praznine i odmaci nužni za konstruiranje značenja i slobodnih interpretacija suzili su se do krajnjih granica uvjetujući afektivna i kognitivna iskustva gledatelja.
Od samih početaka svoje umjetničke karijere na sjecištu filma i vizualnih umjetnosti, Rosa Barba opredjeljuje se za dekonstruiranje uvriježenih modaliteta izlaganja kako bi istražila granice vidljivog te prostorno-vremenske okvire potencijalnih narativa.
Baveći se imanentnim aspektima medija — materijalnošću filma, kao i proučavanjem načela funkcioniranja filmskog projektora, nastanka slike i zvuka ili pak uloge teksta — Barba filmu pristupa kao skupu elemenata koje zatim fragmentira, izolira i povezuje u nove orkestrirane cjeline. Igra s fragmentima, gotovo u doslovnom smislu riječi, narušava ustaljenju hijerarhiju odnosa unutar filmske gramatike, dok istovremeno omogućuje proširen doživljaj filma, odnosno njegovo poimanje kao skulpturne i prostorne instalacije.
Manipulirajući hibridnim naracijama, koje se nerijetko protežu između fakcije i fikcije, te artikulirajući sam postav kao niz etapa koje valja slobodno doživjeti i odgonetnuti, Rosa Barba posljednjih tridesetak godina umjetničkog djelovanja posvetila je istraživanju filmskih elemenata krojeći poetike značenja vidljivog koje djeluju poput protuteže uranjajućem iskustvu svojstvenom konvencionalnom filmu. Interes za načine na koje film oblikuje prostor i vrijeme rezultira uspostavljanjem novih relacija između umjetničkog djela i promatrača, koji osim što postaje svjesniji specifičnih karakteristika medija, ulazi u dijalog s nestabilnim aspektima stvarnosti koje Barbini radovi redovito problematiziraju.
Izložba Meaning Distances predstavlja rad talijanske umjetnice Rose Barbe prvi put u Hrvatskoj, a obuhvaća izbor filmskih instalacija koje povezuje skulpturalni pristup mediju, stvaranje pokretnih kompozicija boja i zvuka te naposljetku sklonost dokumentarno-fikcionalnim narativima, koji razotkrivaju ugroženost prirode te podudarnosti između umjetničkih istraživanja i znanstvenih proučavanja.
Kinetička skulptura Enterprise of Notations (2013.), iz serije radova nastalih pod utjecajem strukturalnog filma, uspostavlja prostor za spekulaciju o prirodi dokumenta i načinu na koji percipiramo protok vremena. Odsutnost slike tijekom kontinuirane projekcije prozirne 16 mm vrpce ostavlja dojam zaustavljenog vremena izazivajući osjećaj začudnosti i otvarajući prostor dijalogu asocijacija ili poetičnoj igri značenja. Sklonost spekulaciji prema Barbinim istraživanjima moguće je detektirati i u znanosti, točnije astronomiji, koja poput filma podrazumijeva bavljenje aspektima svjetla, vremena i udaljenosti. Video instalacijom The Color Out of Space (2015.) autorica na trenutak ostavlja po strani materijalnost filmske vrpce kako bi film sastavljen od astronomskih snimaka nebeskih tijela projicirala kroz niz obojenih staklenih panela. Zvučnu kulisu tvori kolaž isprepletenih naracija, koje iako se doimaju nerazlučivo te nadilaze dosege uobičajene percepcije, uspostavljaju relacije između udaljenih značenja. Rad Color Studies (2013.) ubraja se u opus radova u kojima Barba istražuje granice vidljivog s posebnim fokusom na različita svojstva boja. Dok dva suprotstavljena 16 mm projektora projiciraju snopove svjetla na malo filmsko platno, preklapanjem polja boja te beskonačnim ponavljanjem varijacija nastaju suptilne apstrakcije koje ostavljaju prostor novim spoznajama. Aggregate States of Matters (2019.), 35 mm film snimljen u peruanskim Andama, već samim naslovom upućuje na fizička stanja krajolika, ali i na posljedice topljenja ledenjaka po kolektivno iskustvo života seoskih zajednica naroda Kečua koje su među najugroženijima klimatskom nesigurnošću. Paralela između celuloidne vrpce i impresivnog krajolika, trajno upisanog na nju, a koji nevjerojatnom brzinom nestaje, eksplicitno je naglašena filmskom instalacijom koja, u pokušaju da produži životni vijek prirode, s filmom dijeli njegovu krhkost i neizvjesnost opstanka.
Radovi predstavljeni na izložbi Meaning Distances prožeti su neizbježnim osjećajem ograničenosti ljudske perspektive pred nezaustavljivim kretanjem svijeta. Odbacujući jednoznačne i dominantne narative, Rosa Barba otvara prostor u kojem praznine, intervali i diskontinuiteti kolektivno sudjeluju u uspostavljanju odnosa između udaljenih slojeva značenja.
Nika Petković
[1] Rosa Barba, On the Anarchic Organization of Cinematic Spaces - Evoking Spaces beyond Cinema, 2021.
Rosa Barba
The Color Out of Space, 2015
HD video, boja, zvuk, 36 min., 5 obojenih staklenih filtera, čelična baza
Izložba: FARBE IST PROGRAMM, Bundeskunsthalle, Bonn, 2022.
Ustupila umjetnica i Zbirka Hoffmann
© Rosa Barba / VG Bild-Kunst, Bonn, 2022.
© Simon Vogel, 2022. / Kunst- und Ausstellungshalle der Bundesrepublik Deutschland GmbH