Međučin

Prvotno prikazan između dva čina nove opere Francisa Picabie, Relâche, Entr'acte je bio prvo zajedničko djelo pariškog dadaističkog kruga, labava saveza umjetnika posvećenih filozofiji satiričnih javnih događaja i estetskom eksperimentiranju. Redatelj René Clair htio je iskoristiti svoj rad kako bi pronašao “čisti film”, specifični umjetnički vokabular koji bi otkrio bit medija. Entr'acte je neka vrsta piknika dadaističke družine; Marcel Duchamp i Man Ray igraju šah, Erik Satie i Picabia pucaju iz topa, a cijela skupina jurca u ubrzanoj snimci pogrebne povorke. Clairova sintaksa besmislenih slika opire se analizi. Zašto bi netko napravio toliko preobrazbi u filmu – balerine u bradata muškarca, čovjeka bez nogu koji iznenada dobiva sposobnost kretanja? Dadaisti su vidjeli priliku napasti tradicionalne narativne istine u filmu - ismijati “lik”, “ambijent” i “radnju” kao buržujske konvencije, uništiti uzročnost uporabom prirodnog dinamizma filmskog medija kako bi oborili konvencionalne aristotelovske pojmove vremena i prostora. Čineći to, znali su da bi mogli dovesti u pitanje ideološke temelje starog doba koji su toliko voljeli dobro izgrađenu priču. U načinu na koji društvo samo sebi pripovijeda priče možemo prepoznati njegova najdublja uvjerenja. Godine 1924. dadaisti su u filmu Entr'acte izašli na ulice i krovove kako bi se tim uvjerenjima nasmijali u lice. (Donald Faulkner, NYS Writers Institute)