Planetenwerk

Sedam godina nakon filma Ralf’s Colors, Marxt i Petri vraćaju se na jedno mjesto, Lanzarote, jednoj osobi: Ralfu Lüdemannu (…). Planetenwerk se može smatrati fusnotom, postscriptumom, dodatkom i inverzijom Ralf’s Colors, iznad svega potpuni preokret temeljne konstelacije dokumentarca (i njegovo otvaranje kritičkom promišljanju). Dok u prvom filmu obojica promatraju Ralfa, koji razmišlja, živi i izgleda drugačije, i njegov Lanzarote, ovdje on gleda njih i njihov hotelski svijet, čime granica između onih koji stvaraju sliku i onih u slici postaje nekako fluidna. Planetenwerk dosljedno umeće ovaj preokret u vlastitu formu, čime granica – između unutarnjeg i vanjskog, hotela i pustinje, konkretne slike i apstraktne konstelacije, dokumentarca o nekome i filma kao rezultata uzajamne refleksije – postaje vidljiva i nekako zaboravljena. (Alejandro Bachmann)