Slike azijske glazbe (dnevnik života 1973-74)

„Film teži biti grupni posao – postaje tehnološki sve kompliciraniji… Ja sam se njime htio baviti sam, htio sam da ostane osoban, privatan. Poput crtanki. Što je jednostavniji, to više mogu raditi… Ovdje nije bitna pirotehnika, već nešto drugo – biti inventivan s ograničenjima.“ – Peter Hutton, 2012.

Rani film Petera Huttona Slike azijske glazbe (dnevnik života 1973-74) snimljen je dok je autor živio na Tajlandu i radio kao pomorski trgovac. Film prikazuje materijale koji su nastajali tijekom dvije godine koje je proveo u jugoistočnoj Aziji, elegijskog je tona, prelijep spoj nijemih crno-bijelih snimaka koje se s posebnom pažnjom odnose prema ritmu života regije. U prvom planu su zanemareni detalji i kretanje ljudi pod okriljem geopolitičkih promjena toga doba, a film donosi koloplet prizora: od Phnom Penha iz doba prije Pol Pota do trenutaka uhvaćenih između kratkotrajnih susreta na moru. U čitavom svojem opusu Hutton je tragao za trenucima duboke opservacije, trudeći se pronaći pravu ulaznu točku ili udaljenost s koje bi promotrio neko mjesto i njegovu povijest. Prisjećajući se vremena koje je 1980-ih proveo u istočnoj Europi, opisao je sebe kao „špijuna koji Bolexicom krade mrtvu povijest“.