Od svibnja 2018., zajedno s prijateljima Maríjom Palacios Cruz, Beatrice Gibson i Benom Riversom, biram program za dvomjesečni filmski klub u Institutu suvremene umjetnosti u Londonu nazvan Machine that Kills Bad People. Preuzevši ime iz filma Roberta Rossellinija La macchina ammazzacattivi iz 1952., opisujemo se ovako:
„Stroj za ubijanje zlih je, naravno, film – medij koji je tako često i tako vidljivo u službi poraznog statusa quo, ali koji je, u pravim rukama, fatalni instrument ljepote, osporavanja, čuđenja, politike, poezije, novih vizija, svjedočanstava, povijesti, snova... To je također filmski klub posvećen prikazivanju djela – 'mainstream' i eksperimentalnih, poznatih i nepoznatih, povijesnih i suvremenih – koja preuzimaju taj zadatak.“ Postoji još jedno pravilo koje određuje naš program, ali ono se nikada ne obznanjuje javnosti.
Ovaj program proširuje taj projekt u prostor 25 FPS-a i slijedi naš tipični format dvostrukog programa i prikazuje dva filma draga Stroju, koja su oba režirale filmske autorice koje su nas nedavno napustile: jedan Amy Halpern, koju ovoga mjeseca prikazujemo u Londonu (iako drugi njezin rad, bitni film iz 1992. Falling Lessons), i drugi Robine Rose, čiji smo film Noćna smjena očajnički željeli prikazati, ali nismo mogli zbog zamršenosti pravila premijernog prikazivanja restauriranih filmova. Halpern je Invokaciju opisala kao „Poziv i blagoslov. Privremena skulptura koja postoji samo dok je ruke opisuju, a možda i kratko nakon toga kao paslika u oku.“ Rose, međutim, uranja gledatelja u drukčiju vrstu zaustavljenog vremena: noć u hotelu u zapadnom Londonu, kojom predsjeda blijeda službenica koju glumi Jordan Rooke, glumica najpoznatija po ulozi u filmu Dereka Jarmana Jubilee (1978.). Oba filma uvode gledatelja u izmijenjeno carstvo čarolija i snova, gesti i tame. I oba filma služe kao podsjetnici na veličinu koja se može stvoriti skromnim sredstvima.
Erika Balsom
Pet 26/9 Kino Kinoteka 16:00
