Twelve Tales Told

U Twelve Tales Told Johann Lurf vraća se mahnitoj strukturalnoj analizi found footagea. Desetak logotipa holivudskih produkcijskih kuća vrti se pred nama kao prije normalne holivudske produkcije: u 3D-u ako gledamo digitalno, u 2D-u na 35 mm – i u svakom formatu slaveći same sebe. Međutim, svaka se sekvenca s logotipom, bilo animirana i veličanstveno ulaštena (Disney, Paramount) bilo suzdržanija (Regency, Warner Bros.), nesigurno spaja sliku po sliku s drugima, od najduže pa do najkraće. (…) Lurf daje novu svrhu ikonografiji i produkcijskim vrednotama Hollywooda doslovno kao da je riječ o digitalnom brendu, a ne, kao kod tradicionalnih found footage–filmova, Hollywoodu kao proizvođaču fotografskih slika. Vizualna svemoćnost ovih tvrtki – ustrajno opetovano bombardiranje brendom – te popratna agresivna muzikalnost njihovih rascjepkanih soundtrackova združuje se i spaja u jedinstven, homogeni mega-brend koji grmi HOLLYWOOD. Kome trebaju priče kada brendovi stvaraju svoje? (Daniel Kasman)