videØvoid: TexT

Zanosna igra elektronske imaginacije u kojoj David Larcher vješto manipulira “slijepom ulicom” estetike specifičnosti medija kako bi postigao “zen-susret” s prazninom u srcu djela i naposljetku sa samim medijem stvaranja elektronske slike. Larcherovim riječima, videØvoid se, izgleda, stvara ni iz čega, ili bolje rečeno iz signala, statike, ekranskog snijega — što su sve nesavršenosti medija. Rad surfa kroz smisao/besmisao sučelja... To je vježba iz elektroničke kaligrafije... Drop out (manjak informacije) postaje piksel (jedinica informacije). Tragovi reproducirani od pojedinačnih dropova stvaraju nizove digitalnih pejzaža kako bi stvorili pozadinu za let Zenonove strelice prema praznini (void). Krećući iz rascjepa nesinhronizirana signala ona tjera samu sebe na postojanje kroz zrcalni proces odražavanja sebe same. Riječ je o refleksiji virtualnosti, a ne realnosti, baš poput elektrona koji se ne vidi prije nego što stigne do hipotetičkog odredišta u umu.