#23.2, Knjiga ogledala

Ovaj apstraktni film prikazuje kako se čiste zrake svjetlosti množe ako prolaze kroz kaleidoskop ili se odbijaju od ogledala. Struktura filma razvijena je u bliskoj suradnji sa skladateljicom Rozalie Hirs, koja je napisala glazbu. Ta se kompozicija temelji na simetrijama i inverzijama proporcija i pokreta kroz cijeli film. #23.2 će jednom postati ciklus od pet apstraktih filmova o svjetlu inspiriranih konceptima srednjovjekovne i renesansne optike. Ti se filmovi rade u postavu u kojem koristim elementarne optičke principe da bi generirao slike uzrokovane djelovanjem svjetlosnih valova direktno na emulziju bez korištenja leća na uobičajen način. Tako pokušavam istražiti alternativne oblike prostornosti koji nisu povezani s tradicionalnom slikovnom perspektivom.