Aquarena
Josef Dabernig, Isabella Hollauf AT, 2007, 19', 35 mm
Aquarena Josefa Daberniga i Isabelle Hollauf — kombinacija riječi aqua i arena — obraća se poveznici između vode i (javnog) prostora s određenom količinom dragosti. Kamera prelazi preko betonskih kontejnera i hrđavih cijevi, fontana s pitkom vodom i rezervoara. Predstavlja vodu kao element koji se brižno njeguje, koji je koristan te koji, u konačnoj analizi, spaja. (...) Violončelo, kapanje vode i Zakon o vodi grada Leipziga iz 1974. ujedinjeni su u skladbama na soundtracku: “Rasipanje vode proturječi socijalističkom načelu rigorozne ekonomije.” Fontana pred vratima romantični je mit. U svakoj zajednici postoji eliminacija i administracija. A unatoč tome svi su bazeni i dalje obojeni u plavo, kao na dječjem crtežu. Koncept vode povezan je s konceptom neba, koje se istinski može otkriti, kao što ga je otkrio Dabernig, plutajući na leđima.
(Maya McKechneay)
