Ovaj program okuplja izbor filmova iz različitih razdoblja i različitih podrijetla koji se nalaze na razmeđu slikarstva i filma, primjere umjetnika (slikara koji snimaju, filmskih autora koji slikaju) koji su propitivali specifičnost oba medija. Ti pristupi uključuju “slikani film” u kojem umjetnici slikaju izravno na celuloidu, tradicija u kojoj su se istaknule velike ličnosti poput Stana Brakhagea, Joséa Antonija Sistiage, Normana McLarena, Lena Lyea i Harryja Smitha (iako smo se ovdje odlučili za manje kanonska imena). Na drugom kraju spektra također nalazimo “snimljene slike”, bilo da se radi o stvarnim slikama koje su snimljene ili koje prikazuju sam čin slikanja (od platna do zidova).
Na tim slikama pronalazimo kapi, poteze i rijeke boje različitih nijansa i gustoće, kao i kistove, vodene boje, akrile i tuš - “kombiniranu tehniku”, kako je se često naziva u izložbenom kontekstu. I ruke, brojne ruke. Ovdje se pojavljuju istaknute ličnosti iz povijesti slikarstva, kao i anonimni priučeni slikari. Katkada film (celuloid) služi kao alternativni medij tradicionalnom platnu, iako se u programu pojavljuju i druge moguće površine, poput stakla ili kože. U tim se radovima proces – kretanje boje i njezine dinamične transformacije – pokazuje daleko dojmljivijim od hipotetske krajnje kompozicije; pritom umjetnikovo vladanje filmskim elementima (snimanje, kadriranje, montaža, tehnike animacije, pa čak i pripovijedanje) igra vrlo važnu ulogu.
Naslikani filmovi i snimljene slike – i sve što nastane između - ukazuju na čimbenik vremena (temeljnu osobinu filma) kao ključan za razvoj ovih vrsta intermedijskih radova koji proširuju mogućnosti slikarstva. Istodobno, naslikani filmovi i snimljene slike nude niz mogućnosti kinematografiji koja želi, između ostalog, prikazati slikarstvo kao proces koristeći se razvojnom evolucijom kao izvorom slika.
Gloria Vilches
Sri 23/9 Kino Kinoteka 16:00
