Palace u plamenu

Igra pet likova u erotskim aluzijama više je privid nego zbilja: pornografske poze mogu se protumačiti kao seksualne tek zbog sjena koje bacaju. Na blistavom svjetlu vidi se da je ustvari riječ o pet protagonista koji se zagrijavaju za večer u hotelu Burning Palace. Precizni fizički pokreti rijetko kada dožive ovako zgusnut filmski prikaz kao u novom filmu Mattuschke i Haringa. Na suptilnim živim slikama znojna se tijela bude iz nemirne noći ispunjene snovima u hotelu; muška i ženska tijela valjaju se iz grotesknih poza u prizor granične transgresije: između predmeta i tijela, zvuka i melodija te rodova izrastaju kategoričke transgresije i pomaci tako tipični za Mattuschku. Mimetička komunikacija odvija se među stvorenjima (jesu li to zaista ljudi?) koja nastanjuju to mjesto s hitnošću pokreta specifičnom za autoricu, koja naoko nastaje zahvaljujući sveobuhvatnoj no opet nevjerojatno diskretnoj blizini kamere tijelima. Otuđena zvučna pozadina disanja, pjevanja i govora pruža logičku arhitekturu vizualnom razvoju te utvrđuje kronologiju događanja, karnevalesku pokreta i materijalnost tijela uz rastuću jezu (palača kao hotel, kao heterotopija). Kratak je put od filma Paris is Burning do Burning Palace. (Andrea B. Brandt)