Skriveni pogled

​„Mjesec, ponekad mračna ulica, drveće, toplo je […] konačno, mogućnost određene erotike (one tople noći).“ Kada je Roland Barthes posjetio Kinu 1973., zapisao je neke bilješke koje će postati dijelom njegova Putovanja u Kinu (Carnets du voyage en Chine), podzaplet žudnje u njegovoj imaginarnoj verziji te zemlje. Barthes ove zapise nije objavio za života, a njegove uznemirujuće prosudbe o Kini ogledaju se u radu Penga Zuqianga Skriveni pogled kao fragmenti razgovora o klasi i gledanju, kao reakcija na razmišljanja o istim temama koja se iznose uz Barthesov smisao za erotiku. Lokalni turist u filmu obilazi različite prostore i okupljanja, naizgled nikad ni u koga ne gledajući, a opet nijemo gledajući nekoga, okrećući se prema izvjesnom zajedništvu unatoč stranom homoerotskom pogledu.