Tko visoko leti...

Breerov film Tko visoko leti... nastavak je njegova pristupa koji uključuje što je više moguće različitih stvari. Središnje mjesto u njegovoj umjetnosti zauzima niz napetosti. Umjesto da se animacija koristi kako bi se proizvele bešavne iluzije, u njegovim se filmovima razotkriva dvojna priroda kinematografije kao privida pokreta ali i slijeda nepomičnih slika. Krajnji je učinak njegova rada zanesenost: kombinirajući razne ritmične šare, apstraktne i snimljene oblike te plošnost pomiješanu s prividom dubine, Breer daje novu energiju uobičajenom pogledu. Nakon gledanja nekog od njegovih filmova, čitav svijet može se učiniti životnijim, življim, kako kroz ritmove i boje tako i kroz oblike i teksture. No Breerovi filmovi također sadrže tematiku neuspjeha, neuspješnih koraka i aspiracija, a naziv Tko visoko leti..., koji upućuje na izreku “Tko visoko leti, nisko pada”, upućuje i na njegove dječačke snove o letenju (što u ovom, kao i u mnogim njegovim drugim filmovima, oslikavaju zrakoplovi) pa i na mlohavost koja kod muškaraca slijedi nakon orgazma. (Fred Camper)