Programski dnevnik 2: Umoljeno vrijeme i utjeha prostora: Refleksi 13. 25 FPS-a
Indiferentno ljeskanje morskih valova kao poprište ljudskog egzistencijalnog ciklusa. Valovi koji poput iskeženog karnivorskog zubala žvaču obalu vabeći humanoidne mikrobe u crnini u svoj nezasitni želudac. Sunčeve mrlje koje se probijaju kroz žbunje i krošnje raščupane prirode i tvore živopisne uzorke na putu. Prostor je mjesto za utočište i mjesto za dramu/priču.