Čuvanje svjetla

Elias Heuninck, u želji da kreira novu kvalitetu slike, napravio je digitalnu kameru. Vrlo jednostavnu. Umjesto složenog senzora koji bilježi čitavu sliku u djeliću sekunde, ova kamera gradi sliku piksel po piksel, svaki put vršeći jednostavno mjerenje. Kreće od gornjeg lijevog kuta i pomiče se prema donjem desnom, kao što se čita tekst. Kako bi prikupila informacije za svaki položaj, kamera snima kratak proboj laserske svjetlosti prema subjektu i čeka svjetlosnu jeku da se vrati. Tada može pronaći udaljenost između sebe i predmeta koji je odrazio svjetlost. Prikupljene izmjere još uvijek ne pokazuju ništa prepoznatljivo, podaci se prvo moraju prevesti kako bi postali vidljivi u nijansama sive. Uz ekspoziciju koja traje četiri dana (a može i do četiri tjedna), ovo nije najpraktičnija dostupna kamera, no omogućuje Eliasu da radi sa samim gradivnim elementima slike. Nastale slike po prirodi su digitalne, no vizualna sličnost sa slikama iz ranih dana fotografije je nevjerojatna. Dok je uobičajena kamera tamna komora koja bilježi svjetlost, ova je kamera više poput svjetionika. Budući da je svaka točka slike mjera udaljenosti, slika postaje karta.