Kariokineza

Izvorni format: 16 mm

Ovaj film je zapravo naknadna rekonstrukcija i bilježenje izvorna performansa na GEFF-u 1965, a sastojao se u tome da je operater provlačio kolor filmsku vrpcu (istočnonjemački ORWO) izravno ispred žarulje projektora povremeno prislanjajući vrpcu na žarulju, čime se na ekranu dobio efekt postupnog sagorjevajućeg raspada filmske vrpce s različitim kolorističkim efektima. Taj doista metodološki radikalni film (uništenje vlastite filmske vrpce kao tema njezine filmske projekcije) također je bio zamišljen kao dokaz ad absurdum koliko je besmislen “antifilm” i kako ga bilo tko može proizvesti. Zlatko Hajdler, naime, nije bio redatelj nego amaterski snimatelj, povremeno je sudjelovao u snimanju etnografskih materijala, i tek je — u skladu s konzervativnom reakcijom u Kinoklubu Zagreb — smislio taj performans kako bi demonstrativno ismijao filmski eksperimentalizam. Kao i Šamec, međutim, samo je uspio dokazati da je i ismijavanje čin oslobađanja od tradicijskih stega, i da može donijeti fascinantnih vizualnih rezultata. I taj je film dobio najviše nagrade na GEFF-u.