Plavi jahač

Izvorni format: 16 mm

Gotovac je najkonceptualniji autor ranog eksperimentalizma u Hrvatskoj. U filmskoj trilogiji snimljenoj 1964. zadao je svakom filmu drugačiji jednoznačni polazni postupak koji je potom dosljedno provodio do kraja filma, ostavivši slučaju da artikulira podrobne sadržaje kadra. Npr. u Pravcu je zadao kontinuiranu vožnju unaprijed s tračnicama usred kadra, u Kružnici spiralnu panoramu od poda pa do neba snimanu s vrha zgrade. Plavi jahač, srednji dio trilogije zamišljen je kao kretanje kamere koje bira nasumične centre pozornosti, bez ikakva drugog plana. Tom je metodom snimao po natrpanu interijeru beogradske birtije u subotnje poslijepodne (kad obitelji kod kuće gledaju vestern seriju Bonanza). Ovdje je prvi put upotrijebio integralni tuđi soundtrack (iz jednog nastavka Bonanze). Riječ je o doista radikalnom dokumentarizmu u direct cinema stilu (ali bez ikakvih kontakata s tim pravcem, istodobno, ili ranije od njega), s antropološkom dokumentarističkom vrijednošću kakvu planirani dokumentarci nisu uspijevali postići.