Krupni kadrovi labuda dekontekstualiziraju se ponavljanjem i kadriranjem; apstrahiranjem prirodne forme sve dok ne postane prazan ekran na koji gledatelj može projicirati vlastito značenje. Slike se dodatno apstrahiraju ponovnim snimanjem žarulje projektora, stvarajući još jednu napetost ekrana. Obilježavanje prepoznatljivih oblika gotovo se rastače u pulsirajući vrtlog tame i svjetla.
Prikazujući prirodu, odnosno, još važnije, koristeći se prirodom kao vizualnom metaforom za izražavanje ljudske subjektivnosti, raskošne slike bijelog labuda koji se priprema za let opetovano šireći i skupljajući svoja krila omogućuju gledatelju da razmotri nepodudarnost trenutka.
Pet 25/9 Kino Kinoteka 16:01
