Monument

Također pripadnica nove umjetničke prakse, Iveković je među ranim videoumjetnicima bila najsklonija dinamično-modulatornom opažanju stvari oko sebe. U ovom je videu zaokupljena pronalaskom veze između procesa snimanja i kiparenja, između snimanja i skulpturalna opažanja koje “monumentalizira” svoj predmet. Koristeći se jednostavnom zadanom metodom, snimala je Dalibora Martinisa (s kojim je u zajednici poslije radila mnoge značajne videoradove) obilazeći oko njega i postupno dižući pogled kamere od nogu ka glavi i nagore. Iako bez znanja o podudarnosti, njezin pristup zapravo je obrnut od pristupa Tomislava Gotovca u filmu Kružnica (1964): dok je u Gotovčevu filmu kamera izvodila spiralno kruženje “prema van” (okrenuto okolini), Iveković ga je izvela “prema unutra”, s osobom kao statičnim (portretnim) motivom.