Open Reel

Ista fascinacija mogućnošću da se ondašnjom videotehnikom snima izrazito autoreferencijalno, kao i Trbuljakova, karakterizira i Martinisov Open Reel. Sam Martinis je ovdje nosilac performansa: snima fiksiranom kamerom sebe kako sjedi na pomičnoj stolici i kako sebi oko glave omata kraj vrpce na koju se snima taj prizor (umjesto da je namata na drugi kolut rekordera). Dakle, snimljeni dijelovi vrpce završavanju na njegovoj glavi, a taj proces namatanja biva sniman na ostatak dolazeće vrpce. Sve ove igre izrazito podsjećaju na borgesovske fantazmagorične slojeve priča koje pričaju o sebi samima.