Pjesme 1 - 10

Televizija je puko govorenje, što neopisivo malo znači. Iz svakodnevne smjese slika i zvukova koje proizvodi medij izdvajamo ono što želimo vidjeti i čuti, a u potpunosti zanemarujemo ostatak. U svojim “pjesmama” eddie d je pretvorio preostale otpatke, taj “televizijski otpad u prostoru”, u audiovizualnu pjesmu. Šuplje riječi, određeni izrazi i beznačajne geste tvore okvir prema kojem je rađen ovaj video. Za razliku od ranijih radova eddiea d-ja gdje je glavna tema bila zvuk predmeta, ovdje je naglasak na riječima. Lupanje tava i otvaranje boca prepustili su mjesto ritmičkom ponavljanju suprotstavljenih riječi poput prilagođeno-neprilagođeno, razumnost-nerazumnost, ili kontradiktornim stilskim figurama (oksimoronima) kao što su okrutna nježnost, lažno istinit, itd. Odijeljene od konteksta, bilo rečenice ili priče, ove riječi postaju čisti zvukovi, komadići odzvanjajućih tonova koji vlastitim ritmom i intonacijom pripovijedaju vrlo različitu priču. Pjesme čine seriju radova, no još uvijek se svaka treba gledati kao nezavisno djelo. Dostupne su s titlovima koji pridaju dodatnu dimenziju izgovorenim riječima.