Priče s planeta Kolkata

Spoj igranog i dokumentarnog filma, parodije i eseja, ovaj film funkcionira kao kritika zapadnjačke medijske konstrukcije Kolkate u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih, koja je Kolkatu prikazivala kao „crnu rupu“ i „najgore mjesto na svijetu“. Istovremeno, to je elegija za Deepaka Majumdara, intelektualnog disidenta i autorova učitelja i prijatelja, koji je umro za vrijeme snimanja, kao i film o patui, tradicionalnom bengalskom slikaru svitaka. Počevši od varijacije na otvaranje Apokalipse danas (1979) te nastavljajući kroz performativne interpretacije slikara svitaka (R. Joshi) i afroameričkog videoumjetnika iz New Yorka, ovaj film postavlja pitanja o osjećaju mjesta i pripadanju, o odnosu sjećanja i slike te o stalnosti i prolaznosti onoga što nazivamo „kulturom“.