There Aren’t Words for What We Do or How We Feel so We Have to Make Them Up

​Film There Aren't Words for What We Do or How We Feel so We Have to Make Them Up kroz kontemplaciju naratora, uz snimke nacionalnih parkova i parkova prirode, preklapa markerovsko istraživanje filmskog medija s potragom za esencijalnim nacionalnim. Snimke prirode postaju poticaj za promišljanje odnosa reprezentacije i stvarnosti, odnosno odnosa slike i mita o esencijalnom nacionalnom – suštinski povezanom s nekim teritorijem. Kroz različite lokalitete, od ravnica do planinskih vrhunaca, odnos naracije i slike slobodno je asocijativan. Kamera svjesno izbjegava kanonske, prepoznatljive motive prirode kako bi se istovremeno mogli smjestiti i svagdje i nigdje. Iz istog razloga naracija je originalno na engleskom jeziku, a narator nije izvorni govornik.