There must be some kind of way out of here

Katastrofa se neumorno ponavlja u holivudskom filmu. Žanr filma katastrofe ukazuje na kolektivnu psihu određenih povijesnih razdoblja. Perspektiva postmoderne čežnje za trenucima spektakularnog uništenja koje nakratko prekida sumornu monotoniju kasnog kapitalističkog konzumerizma pokazuje koliko je proturječna postmoderna popularna kultura. Film katastrofe simptomatičan je za želju da se prekine status quo, kao i dijametralno suprotnu želju da ga se odmah nanovo izgradi. (…) S jedne strane, Kohlbergerov se film bavi romantičnom idejom o apokalipsi, iskorištavajući spektakularne slike razaranja u „filmu atrakcija“, s naglaskom na vizualne efekte. Skriveni užitak katastrofe iznad svega je simbol neprikladne reakcije, budući da se ovi filmovi nikada zapravo ne bave odgovarajućom društvenom kritikom ili govore o tome tko je stvarno odgovoran za probleme prikazane na ekranu. S druge strane, obnovljeni poznati poredak u obliku sretnog kraja ovdje nije ispunjen. (R. K.)