Zornova lema

“Film proganja duh. Duh pripovjednosti. Ako je ta prikaza anđeo, moramo je prihvatiti; no ako je vrag, onda je moramo izbaciti. No ne možemo znati što je dok se s njome nismo susreli licem u lice.”
Ovaj je citat uvodni tekst internetske stranice hollisframpton.co.uk, koja slavi opus američkog avangardnog filmskog autora Hollisa Framptona i jasno pokazuje kako Frampton ustaje protiv tradicionalnih pristupa narativnog filma te čvrsto zagovara neki drugi oblik. Njegovi filmovi grade vlastitu narativnost, uz širok dijapazon od matematičkih formula ili strukturalnih zagonetki do još složenijih filozofskih labirinta i, ne zaboravimo, poezije. Frampton se dugo smatrao pjesnikom, citirajući Cocteaua, koji tvrdi da je pjesnik pisac koji ne piše.
Zornova lema nastala je 1970. godine, a predstavlja vrhunac filmskog razdoblja u kojem istražuje osnovne filmske elemente (sliku, zvuk, montažu itd.) kako bi izgradio vlastitu “fantazmagoriju jezika”. Sastoji se od triju poglavlja, a počinje crnim ekranom i ženom koja pripovijeda 24 rime iz The Bay State Primer, ranog američkog gramatičkog priručnika koji uči slova abecede tako što ih upotrebljava u rečenicama iz Biblije. Drugi, dulji dio filma donosi cikličku strukturu koja se neprekidno kreće kroz abecedu od 24 slova putem različitih znakova koji pogone film u segmentima od jedne sekunde (24 sličice). Neka od slova postupno se zamjenjuju slikama, od kojih se neke također razvijaju u procesu. Riječ je o logičkom sustavu koji se na kraju dovršava. Zatim, u posljednjem dijelu, muškarac, žena i pas prelaze preko snježnog polja, a nekoliko pripovjedača izgovara svaki po jednu riječ iz traktata Roberta Grossetestea O svjetlosti iz 11. stoljeća. Pratite li nas? Kladimo se da pratite. Iako Hollis Frampton nije bio zadovoljan etiketom “strukturalnog” filma, brojni filmofili smatraju Zornovu lemu istinskim remek-djelom strukturalne kinematografije. Fascinantan je definitivno, no da biste odlučili što točno jest, morate ga sami pogledati.

Hollis Frampton: Zornova lema, fotogram izradio M. Stefanowski, ustupio Arsenal - Institut za film i videoumjetnost