2. dan - Koliko daleko vidimo dok gledamo u mraku?
Nakon što nam je Julien Maire jučerašnjim performansom nemilice razbucao koncept pokretnih slika, članica žirija Anouk De Clercq svojim će nam filmskim programom pružiti lekciju iz anatomije jednog drugog gradivnog elementa filmskog doživljaja - kino dvorane.
Kino iskustvo poseban je oblik spiritističke seanse koji podrazumijeva uranjanje u mrak i tišinu (Crno, A. De Clercq), uspostavljanje kontakta s prizorima koji su ništa više nego fabricirane krhotine ljudskog prisustva (Ruke u negativu, M. Duras), pristanak na podčinjavanje manipulaciji (Djevojka žvače žvaku, J. Smith) i opsjeni (46 bis, rue de Belleville, P. Baes), ali i sudjelovanje u kreiranju te opsjene (Disonanca, M. de Boer). Kino doživljaj nešto je što kreiramo sami u sebi ali i kao mrakom združeni kolektiv u hipnotičkom transu. Napustite danje svjetlo i uronite u mrak kina SC u 16:00 - i vidimo se na "gledanju u mraku".
U 18:00 hrvatski se filmaši okreču temi svjedočanstva. Kakav testimonijal o ratnim traumama može dati jedna osoba, koliko njena priča može biti samo njena, a koliko samo dio kolektivne priče koja guta njeno ja, te tko je uopće ona, pitanja su koja će zavrtiti Nicole Hewitt u prvom u seriji performansa i video radova Ova žena se zove Jasna. Igor Grubić u svojem će Spomeniku riječ dati ruševinama antifašističkih spomenika i nijemom svjedočanstvu propadanja.
Prvi blok konkurencije (20:00) tematizira odnose: omjere sastavnih djelova i ograničenja prilikom stvaranja filmskog djela (Kraj, T. Šoban), disproporcionalno velika srca žirafa u odnosu s malenim srcima visokih palminih stabala koja proždiru malene crvene bube (Washingtonia, K. Kotzamani), međuodnose malenog čovjeka i sveproždiruće prirode u Evergladesu u Floridi (Lelujave krošnje, F. Silva), dok napušteni lunapark u Casablanci (Park, R. Maroufi) i tvornica oružja u Austriji (Embargo, J. Lurf) postaju poprišta preispitivanja međuodnosa različitih perspektiva i umnožavanja mogućnosti.
Skale (22:00) istražuju slikovne i zvučne odnose između modularnih sintisajzera i simuliranog okoliša (Prizori: Stanište, S. Ratté) i uvode nas u hiperosjetilni svijet ljudi koji boluju od elektromagnetske preosjetljivosti (Zona tišine, K. Lemieux i D. Bryant), trajno onesposobljenih za suživot s gotovo bilo kakvim oblikom društvenog poretka. Projekt Ureda za narativni dizajn krajobraza (O.N.L.S.D.), Na rubu raja, bavi se pojedincima koji žive u američkim pustinjskim krajolicima, apstrahirajući egzistenciju svojih otpadnika kroz neljudske totale iz ptičje perspektive - perspektive koja gradi neke sasvim nove skale onkraj onih društvenih.
Danijel Brlas