Dan 1: Površine, pružne šine i stvari koje idu 'bum!'

Dobro nam došli u Studentski centar u 18 h na program hrvatskih filmova, otvorenje i prvi natjecateljski program u 20 h, te prošireno-filmske performanse u 22 h! Ulaz na sva događanja je besplatan!

Površine su zeznuta stvar. Prirodni erozijski elementi rezbare kameno jadransko priobalje. Ukočene prilike stoje na šljunčanoj površini i nestaju u hlapljivom ždrijelu mora (Partenza). Generacije mamurnih hedonista i dokonih kupača bauljaju po plaži i nestaju u refleksiji svitanja (Oni samo dolaze i odlaze). Prazne plohe vape za perspektivom, preplavljene nebuloznim fragmentima lekcija o samopomoći (10). Gradski bazeni ljeskaju se u polumraku, beton se kupa u saftu dozrelog voća, a vrijeme nikako da stane (U međuvremenu). Doma je sve super. Posjetite nas u 18:00 u kinu SC i uvjerite se sami.

U svijetu je isto, ako ne i luđe. Takvi su Standardi (20:00, također Kino SC). Potrebno je putem držati oči čvrsto zatvorene da bi se tekstura ceste i popratne čulne senzacije bolje doživjele (Trip). Tuniske ulice grakću na nas kroz komad bijelog papira (Foaje). U Kolumbiji ruke, usta i ekstatični pokreti tijela proizvode kinetičku silu kao sredstvo komunikacije sa zagrobnim svijetom (La Bouche). Austrijski računari gomilaju vizualnu buku akcijskih filmova i reduciraju ju na impotentni televizijski white noise (keep that dream burning). U međuvremenu, Nizozemka snima film s više eksplozija, dizanja djece u zrak i bacanja para u vjetar od svih tekućih multipleks atrakcija zajedno (Eksplozija, dušo).

Nakon što se prašina slegne, hrlimo u &TD na dupli kurs iz trans-humanizma, traumatoskopije i hororizma kojima nas časte mili gosti 'u fokusu', OJOBOCA (22:00). Vragolanske petlje koje berlinski dvojac drži u svojim projektorima predstavit će nam izreske iz prašnjavih erotskih časopisa kao artefakte onkraj vremena i prostora, perceptivno rekonfiguriranih i rekontekstualiziranih, postavljenih u samoprozvani Novi muzej čovječanstva. OJOBOCIN stil deadpan apsurda lako će nam izmamiti cerek na lice, ako nas već ne raspameti od smijeha. Ono što će nam definitivno uraditi je nasmijati nam se u lice – doslovno, grohotom, glasno i izopačeno (Sada se želim smijati). Nakon toga viđamo se na piću u kultnom atriju teatra &TD, gdje tlo pod nogama susreće teoriju relativnosti, i klecavih koljena se opiremo površinama.