Petak u kinu
Provedite poslije podne uz filmove o domu, umjetnosti i prostoru - na rasporedu je prvo predstavljanje žirija u 16 sati, dva natjecateljska programa (18 i 20 sati) te večernji proširenofilmski hommage I. L. Galeti, Tomislavu Gotovcu i Tonyju Conradu (22 sata). Ulaz na programe je besplatan.
Filmska vizija doma u egzilu, ili kako strukturiramo sjećanja na mjesta koja nam nešto znače onda kada su nam daleko, tema je programa Filmovi umjesto mjesta (16:00) prvog u nizu kojim nam se predstavljaju naši članovi žirija. George Clark, britanski kustos i umjetnik, slaže svojevrsnu mozaičnu autobio-geografiju sačinjenu od uradaka autora iz mjesta koja je proputovao oboružan 35mm kamerom i željom da se poveže s ljudima putem univerzalnog osjećaja čežnje za domom. Njegove snimke (Bez naziva – Eyemo role) nadopunjuju tapiseriju nostalgije sačinjenu od zvučnih imena poput Apichatponga Weerasethakula (0116643225059), Chick Strand (Guacamole), Petera Huttona (Slike azijske glazbe (dnevnik života 1973-74)), ili Joanne Margaret Paul (Thorndon), kao i onih manje nam znanih poput aktivističkog vapaja Mok Chiu-yua (Pismo mladim intelektualcima u Hong Kongu) i uratka filipinskog umjetničkog kolektiva Tito & Tita (Redateljeva mačka).
Dadaistički klasik Renéa Clairea, Međučin (1924) najavljuje novi blok konkurencije (18:00) zvan Odnosi. Nakon blještavog Teherangelesa, Arash Nassiri vuče svoju kameru kroz pariške katakombe i pronalazi „darvinovski đumbus“ (Darwin Darwah), Dianna Barrie čupa zaboravljeni indonezijski film iz zaborava arhive i utapa ga u kemigramskoj juhi (Posljednji vlak), Katrina Daschner oblikuje začudnu hibridnu filmsku skulpturu od nijemih morskih stvorenja ispresijecanih detaljima ljudskih tijela (Mora bisera). Odnosom krajolika i arhitekture bavi se Elsa Brès (STELLA 50.4N1.5E), dok Helena Ungaretti donosi ironično-sablasnu disekciju brazilskog urbanog prostora koji gutaju automobili – gotovo u maniri onih Petera Weira koji su pojeli Pariz, samo naočigled puno sporije, dok se grad gotovo neprimjetno pretvara u gigantsko klaustrofobično parkiralište.
Uzorci (20:00) donose naslove koji ritmom i asocijativnom logikom grade portrete znamenitih likovnih umjetnika (Dnevnik starog psa, Shumona Goel i Shai Heredia), smještajući priču negdje na razmeđu kreativnosti, materijalizma, i pokušaja reinterpretacije u smislu sabijanja trodimenzionalnog pokreta u domenu dvodimenzionalnog tabloa (Prizori iz crtaćeg bloka, Amit Dutta). Filmska mrtva priroda dobiva ispovjedni narativ u Josef – policijski dosje moga oca Antoinette Zwirchmayr, a elementi žive prirode čine uzorke kojima Ivan Faktor prikazuje izmjene godišnjih doba (Sve bih ostavio ovdje). Oštri pokreti i lomovi svjetlosti na zaobljenim rubovima nautičkih zrcala u svjetioniku snimljeni u ekstremnim detaljima, istrzani montažom i pomacima rakursa, apstrahiraju uzorke i ubijaju perspektivu. Navigator Björna Kämmerera ne ostavlja nas u mraku, već u u nepreglednoj dubini, bez ikakvih koordinata, osim onih koje smo sposobni izmaštati.
Nakon što prebrodimo i taj napad egzistencijalnog terora, u kinu SC dižemo spomenik velikanima: u čast I. L. Galeti i Tomu Gotovcu performans pod nazivom Tetraplan izvest će Amanda Fior Daliso iz misterioznog, kultnog slovenskog kolektiva OM Produkcija. Višeslojna izvedba koristi snimke super 8-ice, kopirane na 16mm vrpcu, ulančane u kovrčavu petlju kroz četiri projektora i umnožavane dok ne oblikuju treperavi filmski „kristal“. Nakon perfomansa slijedi kristal strukturalizma, The Flicker Tonyja Conrada.