Dolazak katastrofe

Gary Hill se rodio 1951. u Santa Monici. Živi u Seattleu. Pohađao je ljetni tečaj na Studentskoj umjetničkoj ligi u Woodstocku 1969. te počeo karijeru sudjelovanjem u nizu slobodnih umjetničkih programa u državi New York. Dobio je brojne stipendije, među ostalim i fondacija Guggenheim i Rockefeller. Nakon početnog razdoblja eksperimentiranja s pojedinim medijima Hillov rad se razvio u stalnu dekonstrukciju/rekonstrukciju ideja i slika specifičnih za zapadnjačku kulturu. Ovdje se ubrajaju poimanja o jeziku i tekstualnosti, kao i koncept tijela kao posrednika između prirode i kulture/tehnologije. Njegovi prvi videoradovi preispitivali su formalna svojstva novog medija, posebice kroz integrirane poveznice elektronskih vizualnih i audio elemenata. Značajke Hillovih radova su eksperimentalna strogoća, konceptualna preciznost i maštoviti proplamsaji otkrića. “Why Do Things Get in a Muddle? (Zašto od stvari nastaje zbrka?) i URA ARU, izvorno nadahnuti istragom akustičnih elemenata jezika, doveli su me preko metaloga Gregoryja Batesona do temeljnih pitanja o izravnosti misli u odnosu na vrijeme.” (Gary Hill) Možda jednako kao i radovi brojnih umjetnika koji koriste slikovno-zvukovni medij, Hillov rad s videom se bavi pisanjem i čini novi oblik pisanja. Prenosi se putem poststrukturalističkih perspektiva o promjenjivim odnosima između govora, pisanja i jezika, te ih ponekad čak i opravdava. Hill briljantno “piše” o Mauriceu Blanchotu u Dolazak katastrofe, a Jacques Derrida piše o Hillovom “pisanju”. Međutim, u odnosu na “francuski” teorijski diskurs, ova djela nisu potaknuta teorijom, niti su suhoparno akademska. Fenomenalni videoradovi poput Primarily Speaking i Happenstance (Slučajnost) zadivljuju pronicljivom i prosvjetljujućom igrom jezika, dok fantastična strukturalna postignuća poput Why Do Things Get in a Muddle? i URA ARU fasciniraju razrađenom izvedbom. Dolazak katastrofe, rad koji mnogi smatraju Hillovim treniranjem izdržljivosti, naprosto osvaja intelektualnom žestinom.