Zlatna vrata

U filmu Zlatna vrata isprepliću se fragmenti iz prirodoslovnih filmova o kukcima i gmazovima, slike iz svemira i astronomije i redateljeve snimke ljudi iz njegove neposredne okoline. Prizori koje gledamo tretirani su uz iskustvo dugogodišnjeg istraživanja kemijskog manipuliranja srebrovim nitratom tijekom i nakon razvoja filma. Zato ih krasi slikarska kvaliteta koja stvara ugođaj između sna i stvarnosti. Tijekom filma zapažanja imaju sve manje i manje veze sa stvarnošću. Iznimno duge ekspozicije naglašavaju nepostojanost ljudskog djelovanja. Ako se transcendira nadolazeća tama, rađa se unutarnje svjetlo. Pojam “zlatna vrata” proizlazi iz pretkršćanske mitologije te opisuje spiritualizaciju i obnovu božanske vatre prolaskom kroz zimski suncostaj. Glazba u filmu, koju potpisuje Thomas Köner, nije samo puka pratnja; ona tvori suosjećajni sloj koji pojačava tenzije uz protjecanje slika. Kao što film nije povezan tradicionalnim obrascem strukture i naracije, tako i glazba nadilazi uobičajeni obrazac ritma i melodije. Na taj način stvara se audiovizualni polusvijet koji gledatelj doživljava više želucem nego mozgom. (Jürgen Reble)