Film

“Najveći irski film.” (Gilles Deleuze)

Problematika koju Beckett donosi u scenariju je ona irskog filozofa Berkeleya iz 18. stoljeća: esse est percipi (biti = biti opažen). Iako je snimljen u Americi s američkim glumcima i ekipom, Beckettov film može se smatrati dostojnim časti koju mu je odao Deleuze koja naglašava poseban irski vid njegove veličine. Za Deleuzea je čitav film “pripovijetka o Berkeleyu kojemu je dosta opažanja i bivanja opaženim. Uloga, koju je mogao preuzeti samo Buster Keaton, je Berkeleyeva, odnosno prijelaz s jednog Irca na drugog, s Berkeleya koji je opažao i bio opažen na Becketta koji je iscrpio svu sreću opažača i opaženog”. Film je režirao Alan Schneider pod osobnim Beckettovim nadzorom, čiju je predanost projektu pokazala i odluka da otputuje u New York i prisustvuje snimanju, što je trud koji nije nikad bio spreman poduzeti za neka svoja kazališna djela, koja mu je gotovo sva u Americi prvi put prikazao upravo Schneider. Beckettovo poštovanje i oduševljenje osnovama nijemog filma i burleskne tradicije, kojoj pripada i Buster Keaton, sigurno su doprinijeli odluci da svoj film učini nijemim.