Deleuzeova Slika-pokret sjedi na neobičnom postolju nasred pozornice ispred kinoplatna, tupavo okrenuta prema publici. Nekoć se tiskala pod miškom filozofa, utiskivala svoje velike ideje u mozgove filmskih entuzijasta, svojim hermetičnim teorijama hranila mase filmologa i inih učenjaka. Njeno se ime prelijevalo po listama referenci bezbrojnih tekstova, od ozbiljnijih ogleda, znanstvenih radova do nadobudnijih seminarskih radova. A sada čami u mraku kinodvorane, ofucana i smežurana poput kroničnog alkoholičara na rehabilitacijskom programu, izložena pogledu javnosti ali dovoljno udaljena od njega da ne može ništa iskomunicirati.

Tri lica u potrazi za autentičnim filmskim doživljajem – možda je najbolji način da se opiše kustoske programe članova žirija na 25 FPS-u. Žiri ove godine sačinjavaju tri individue koje orbitiraju različitim sferama filmskog djelovanja, s dosta raznovrsnim područjima interesa, ali podjednakom fascinacijom filmskim medijem da nam audio-vizualnom stimulacijom pruži nešto što nadilazi naš osjetilni sklop.

25 FPS ne naplaćuje ulaznice na festivalske projekcije. To ne znači da su one bezvrijedne, nego da festival ima dobre partnere i beskompromisnu želju da omogući nesmetan pristup sadašnjoj inovativnoj kinematografiji i nekadašnjoj povijesti filmske avangarde.

U ponedjeljak 21. 9. u 11 h u MM centru u Savskoj cesti 25 predstavit će se program 11. Festivala 25 FPS. Sve o filmovima, događanjima i festivalskim gostima izvijestit će vas programski selektori i organizatori.

Vodeći svjetski filmski umjetnik found footage filma i jedan od najcijenjenijih svjetskih avangardista, Peter Tscherkassky, nakon devet godina vraća se u Zagreb. Analizirat će svoj najnoviji film The Exquisite Corpus za koji je primio posebno priznanje na ovogodišnjem kanskom festivalu u programu Quinzaine des réalisateurs.

Što nam govore krajolici? Kako njihov govor doživljavaju mediji koji ga bilježe? Koji se to prostori otvaraju unutar samog procesa prenošenja informacije do naših osjetila? Kakve se sve spačke događaju u tim „međuprostorima“? Halapljivo gutamo informacije i razmahujemo se njima kao da su bogomdane, zanemarujući činjenicu da se sirotice nalaze pod neprekidnim terorom čitave sile nestašnih mikropojava koje neizbježno utječu na način na koji ih doživljavamo. „Međuprostore“ međutim ne vidimo, pa ih zato ignoriramo, iako ih ponekad osjetimo. Drugim riječima, nismo svjesni da se neprekidno nalazimo u sukobu sa svijetom oko sebe.