Jedan od mojih omiljenih belgijskih albuma svih vremena mora biti istoimeni album Jacquesa Bekaerta izvorno objavljen 1981. za izdavačku kuću Igloo. Na njemu sudjeluju istaknuti glazbenici poput Maggi Payne, „Blue“ Genea Tyrannyja, Georgesa Lewisa, Davida Rosenbooma i Davida Behrmana, a album se sastoji od tri delikatne konfiguracije akustičnih instrumentacija i terenskih snimaka, od kojih su dvije napravljene za filmove Akiko Iimure. Mogao sam lako odabrati filmove njezina životnog partnera Takahika Iimure, koji je radio s nekim od velikana japanske zvučne avangarde, poput Yasunaoa Tonea, Takehise Kosugija ili Yoko Ono. Ali čini mi se da je rad i Akiko i Bekaerta bio povijesno podcijenjen i da se njihovi zajednički napori trebaju čuti – i pogledati. Ni sam ga još nisam vidio, pa se tome veselim! Rijetka recenzija filma Mon Petit Album opisuje ga kao „slaganje slojeva eksperimentalnih slika preko prirodnog okruženja, preklapanje filmskih snimaka pastoralnog prizora pod originalnom filmskom glazbom Jacquesa Bekaerta koja kombinira fraziranje na flauti i violini povrh suptilno obrađenih zvukova. Iimura se sama pojavljuje u kadru i iz njega nestaje uspostavljajući izravan kontakt očima s kamerom dok je uronjena u krajolik – snažan čin kojim se nameće autonomija vlastitoj slici sebe kao žene.“ (Stoffel Debuysere)
Sri 24/9 Kino Kinoteka 16:00