Marvo Movie

„Noise Art“ („Umjetnost buke“) posmrtna je zbirka zvučnih radova Jeffa Keena, koja se sastoji od kazeta snimanih tijekom 1980-ih za njegove proširenofilmske predstave. Taj opis jako dobro pristaje Keenovim filmovima. Njihova baraža slika nalik stroboskopu ostavlja na oko dojam vizualne buke, dok se zvučni zapisi čine kao auditivna blatz-poezija, zapaljivi palimpsesti glasa i buke, šištanja i šuštanja. Pokojni Mark Fisher jednom je s oduševljenjem napisao kako je jedan od njegovih filmova, Rayday Film (1968. – 1970.), „popraćen uzbudljivom rikom apstraktne buke koja pruža užitak u boli dostojan Merzbowa. Kolaž manipuliranog glasa, isjeckanog i zgnječenog tako da je lišen bilo kakvoga smisla, nalikuje dadaističkom napjevu, ili mučenju Dama Suzukija, ili zujanju roja zlih duhova kojima upravlja egzorcist.“ Keenov revolucionarni film Marvo Movie nije ništa manje filmski spektakl. Brza montaža sekvenci Keena i prijatelja odjevenih u razne kostime i maske preklopljena je preko isječaka iz novina, stripova i raznih pokretnih igračaka. Divlje bajajući zvučni zapis snimili su u jednom kratkom poslijepodnevu (taman na vrijeme za projekciju u Liverpoolu) Keen, zvučna umjetnica Annea Lockwood i konkretistički pjesnik Bob Cobbing. Nakon što je pogledao Marvo Movie, redatelj Ken Russell čuven je po izjavi: „Nisam ga baš razumio i djelovao je pomalo prijeteće, ali potpuno podržavam.“ (Stoffel Debuysere)