Dijete zakapa mrtve kukce

Još jedan film koji nisam vidio. Otkrio sam njegovu glazbu kada ga je objavila divna glazbena izdavačka kuća Belgian Ultra Eczema. Prema promotivnom tekstu „filmsku glazbu pokreće prekrasno ponavljanje japanske folklorne glazbe, koju nadjačava zvučni kolaž u stilu HNAS-a, primitivan u svojoj postavci, a presijeca ga Rein vlastiti anđeoski vokal, poput jezive uspavanke.“ Ni sam je ne bih mogao bolje opisati! Film, strukturiran oko ponavljajuće sekvence djevojčice koja zakapa mrtve kukce u šumi, bavi se smrću, ritualom i oplakivanjem gubitka. Hayama bilježi kako je zakapanje mrtvih insekata bila samo jedna od ceremonija koje je razvila kao dijete, a koja joj je služila za pronalaženje osjećaja reda u kaotičnom svijetu. Međutim, u filmu vidimo kako se ovaj ritual stalno iznova ponavlja.  Filmska vrpca Single-8 degradira ekspozicijom i manipulacijom vremena sve dok deterioracija slike ne iscijedi svu boju s ekrana. Kako film odmiče, ciklus postaje sve apstraktniji i nečitljiviji. Ciklusi života i smrti, prirode i rituala u samoj su materijalnosti filma prizivajući nejasnu granicu između životinja i ljudi, čovjeka i tehnologije. Film je već prikazivan na 25 FPS-u, ali mu je hitno potreban povratak! (Stoffel Debuysere)