Hynningen

Anthonyja Moorea možda poznajete kao člana avant-pop ansambla Slapp Happy ili čak po njegovim minimalističkim klasicima Pieces from the Cloudland Ballroom (1971.) ili Secrets of the Blue Bag (1972.). Te ploče producirao je legendarni kulturni buntovnik Uwe Nettelbeck, kojega su jednom opisali kao „Godarda Krautrocka“. Moore je upoznao Nettelbecka tijekom boravka u Hamburgu, gdje je također uspostavio dugotrajni odnos s filmskim parom Wernerom Nekesom i Dore O. Dok je Moore radio filmsku glazbu za druge redatelje, među kojima se ističu Mare’s Tail (1969.) Davida Larchera i Chimney Piece (1969. – 1971.) Klausa Wybornyja, najistaknutiji su njegovi radovi za Nekesa i Dore O. Na toj filmskoj glazbi dalje je razvijao eksperimente s magnetofonima i permutacijskim kompozicijama koje se mogu čuti na njegovim prvim albumima. Za Hynningen, peti dio Nekesove filmske antologije Diwan, Moore je slojevito komponirao titrave, tugaljive dronove sinusnih tonova i procesirane akustične elemente, što je bilo u skladu s njegovim rastućim interesom za folklorne snimke i minimalističku glazbu. Zavodljivi audio asamblaž nadopunjuje Nekesovu izvanrednu kompoziciju s višestrukom ekspozicijom upućujući na složenost i dubinu čarobnog stanja sna. (Stoffel Debuysere)